Šest manje poznatih činjenica o Prvom maju

Danas se širom svijeta obilježava Međunarodni praznik rada, 1. maj, kao podsjećanje na velike radničke proteste održane u Čikagu 1. maja 1886. godine. Ako mislite da o Međunarodnom prazniku rada, koji se obilježava svake godine, znate gotovo sve – evo nekoliko manje poznatih činjenica.

Četvrtog maja 1886. godine, na ozloglašenom Trgu Haymarket u Čikagu, započele su u početku mirne demonstracije, koje su imale za cilj da podrže borbu radnika za osmočasovno radno vrijeme, što su sindikati zahtijevali 1. maja.

Međutim, nepoznata osoba bacila je bombu na policiju, koja je uzvratila vatrom. Poginulo je sedam policajaca i četiri civila, uz veliki broj ranjenih. Osam anarhista je osuđeno za zavjeru. Na sudu se tvrdilo da je jedan od njih napravio bombu, ali nijedan od njih nije je bacio. Prvobitni izvještaji tadašnjih medija, kao ni svjedoci, uopšte ne pominju da se pucalo iz pravca demonstranata – pucala je samo policija.

U aprilu 1933. godine, svega dva mjeseca nakon što su došli na vlast, njemački nacionalsocijalisti proglasili su 1. maj "Danom nacionalnog rada" i državnim praznikom, te objavili da će sve proslave organizovati Vlada. Proslave drugih političkih i društvenih aktera bile su zabranjene, a centralna masovna proslava održana je na aerodromu Tempelhof. To je trajalo do kraja postojanja Trećeg rajha.

Njemački nacisti bili su izuzetak među sličnim evropskim pokretima tog vremena. Benito Musolini je u Italiji zabranio obilježavanje 1. maja i za praznik rada odredio 21. april, dan kada se slavi "Natale di Roma", odnosno rođendan Vječnog grada. U Portugalu je Antonio de Oliveira Salazar represivno suzbijao svaki pokušaj obilježavanja 1. maja, a slično je bilo i u Španiji, gdje je režim Fransiska Franka strogo progonio one koji su pokušavali organizovati proslave ovog praznika.

Pored tradicionalnih demonstracija, radnici u Francuskoj njeguju i jedan predivan običaj. U skladu sa tradicijom koja potiče još iz vremena burbonske monarhije i kralja Karla IX, Francuzi svojim voljenima, prijateljima i rodbini poklanjaju biljku đurđevak. Godine 1561, kada je ovaj vladar imao deset godina, dok je čekao da dođe na presto, poklonio je po jedan đurđevak svim damama na dvoru. Danas francuska država oslobađa od plaćanja poreza prodaju đurđevaka na taj dan – ali samo pod uslovom da su ubrani u prirodi i da nijesu kupljeni radi preprodaje.

Promovisana od strane mreže feminističkih, antikapitalističkih i migrantskih organizacija, grupa i kolektiva, prvenstveno u zapadnoj Evropi, "EuroMayDay" se održava 1. maja, kao i tradicionalni Praznik rada, ali je fokusirana na borbu protiv nesigurnosti. Njeni tvorci je vide kao "ažuriranje" starog praznika, a organizuje se pod sloganom: "ljudi koji živite u nesigurnosti, ujedinite se i protestujte za slobodnu, otvorenu i radikalnu Evropu". Nastala je u Milanu, odakle se proširila na Barselonu, a potom i na ostatak Evrope. Procjenjuje se da tog dana ukupno oko 300.000 ljudi širom Evrope protestuje protiv nesigurnosti.

Iako cijeli svijet, zvanično ili nezvanično, Praznik rada obilježava 1. maja, Amerikanci imaju drugačiji datum. Njihov praznik je "pokretan" i obilježava se svakog prvog ponedjeljka u septembru, pod nazivom "Labor Day", odnosno Dan rada. Prvi put je obilježen 1882. godine u saveznoj državi Oregon. Nacionalnim praznikom je postao 1894. godine, a svi pokušaji da se prebaci na 1. maj do sada nijesu uspjeli. I dok mi tradicionalno roštiljamo, Francuzi, Španci i Italijani protestuju – Amerikanci kupuju. Trgovci tvrde da je promet tog dana drugi po veličini, odmah nakon "crnog petka".