Da li je dovoljno vježbati kratko, ali snažno

U nekim studijama tvrdi se da energično penjanje stepenicama, brz hod, nošenje teških torbi ili pranje prozora može da zamijeni redovnu fizičku aktivnost kada je riječ o koristi za zdravlje.

Odvajanje posebnog vremena za odlazak na plivanje ili u teretanu, planiranje unapred i rezervisanje termina, kao i novčani trošak za rekreaciju neke ljude odvraća od odluke da se posvete redovnoj, nedeljnoj fizičkoj aktivnosti. Takvim osobama će se vjerovatno više dopasti objašnjenje da je dovoljno da u svoju rutinu uvedu kratkotrajne, ali intenzivne fizičke napore koji će u krajnjem ishodu biti korisni za zdravlje. Recimo, da se brzo i energično penju stepenicama na više spratove kadgod su u prilici za to, da s pijace vuku teške torbe, peru prozore, ribaju kupatilo...

Prema novom istraživanju, čiji su rezultati nedavno objavljeni u medicinskom časopisu "Nečer medisin" i prenijeti u listu JAMA, kratkotrajne, ali snažne fizičke aktivnosti koje su dio svakodnevne rutine korisne su za zdravlje i povezane su s nižom smrtnošću. Dakle, nije riječ o vježbama u tradicionalnom smislu, već o radnjama koje čine dio svakodnevice: penjanje uz stepenice, brzi hod, nošenje teškog tereta... Već nekoliko takvih dnevnih aktivnosti u trajanju od dva ili više minuta obezbijediće bolje zdravlje i duži život, tvrde autori studije.

Slične smernice za fizičku aktivnost pojavile su se prvi put 2018. u Americi: medicinska tijela su uvjeravala građane da su čak i kratke epizode ili manja fizička aktivnost korisni za zdravlje, bez obzira na to da li traju 10 minuta ili kraće. Međutim, već 2021. u medicinskim časopisima su se pojavili radovi koji su ukazivali na nedostatke ovih preporuka. Preporuke Svetske zdravstvene organizacije i Ministarstva zdravlja Amerike su jasne: efekat na zdravlje ima dva i po sata nedeljne redovne fizičke aktivnosti. Može i podijeljeno: svakog dana u trajanju od pola sata, ali da to budu strukturisane vežbe – ne pranje tepiha, nego vježbe istezanja, snage, vožnja bicikla, plivanje, fiskultura...

Glavni zagovornik kratkotrajne fizičke aktivnosti, odnosno makar kakvog kretanja, koje je bolje od sjedenja i mirovanja je dr Emanuel Stamatakis, profesor javnog i sportskog zdravlja, s Univerziteta Kembridž. On je objasnio je da takozvani Vilpa program (kovanica napravljena od početnih slova studije kratkih, ali energičnih aktivnosti) nije ni zamišljen da bude zamjena za redovno vežbanje i sport. Cilj je bio da se svako podstakne da pronađe fizičku aktivnost koju može da uklopi u dnevnu ili nedjeljnu rutinu, da bar nešto radi za sebe, a da ga to ne košta para, dodatnog vremena, posebnog aranžmana, odlazaka u klub, teretanu.

Profesorka I-Min Li, takođe s Harvarda, koja nije bila uključena u ovu studiju, ali je sprovela slična istraživanja, podsjeća da nam nisu potrebne nikakve nove studije da nam kažu da fizička aktivnost koristi dobrom zdravlju, ali da je važno ljudima reći kako i malo mrdanja i vježbanja može da bude dobro i dovoljno. Ipak, primjedbe na Stamatakisovu studiju su i da nije imala reprezentativni uzorak, kao i da, recimo, nošenje teških torbi s pijace ipak ne može precizno da se izmjeri akcelerometrima (spravice koje su ispitanici nosili na ruci i koje su mjerile napor, fizičke parametre, potrošnju kalorija).

Dr Stamatakis izvukao je još jedan neobičan "mjerač" fizičke aktivnosti: ako možemo da pjevamo dok obavljamo neki fizički posao, ne možemo govoriti o tome da je to snažna vježba; ako dok nešto radimo možemo da govorimo, ali ne i da pjevamo – vežba je umjerenog intenziteta; ako dok nešto radimo jedva da možemo da izgovorimo više od nekoliko riječi, riječ je o pokretima koji se računaju u intenzivne aktivnosti i doprinose poboljšanju zdravlja.