
(Foto: PhotographyByMK/shutterstock.com)
Srbija će do kraja 2020. godine dobiti novih 1.000 megavata instalisane snage, bar ako je verovati na reč ministru energetike Aleksandru Antiću. On je nedavno, na Kopaonik biznis forumu, govorio o investicijama u buduće kapacitete i tom prilikom rekao da će više od polovine biti ostvareno iz obnovljivih izvora energije (OIE). Samo iz vetroelektrana - čak 450 megavata!
- Već ove godine na mreži se očekuje oko 250 megavata - iz vetroparka Alibunar 42 megavata, Kovačice 105 megavata i Čibuka oko 100 megavata - rekao je Antić.
- Sledeće godine očekuje nas dodatnih 250 megavata. Zatim, gradi se novi termoblok u Kostolcu snage 350 megavata, koji će biti na mreži 2020, a tu je i investicija NIS-a u Pančevu od 140 megavata - rekao je Antić.
Budući da Srbija danas ima postrojenja instalisane snage oko 7.000 megavata, jasno je da bi uspešno okončanje novog investicionog ciklusa u energetici - najvećeg u poslednjih 30 godina, kapitalno uticalo na sigurnost sistema. Ipak, uz optimizam i nadu da će rezultati domaćeg energetskog sektora uskoro biti "zeleniji", treba zadržati i dozu rezerve. Pomeranja rokova, nažalost, i dalje nam nisu strana, a od najave do realizacije put je često duži nego što se to na početku čini.
Sa tim da je moguće da pomenutih 500 megavata iz OIE bude "na mreži" do kraja 2020. godine, saglasni su i stručnjaci. Ipak, kako su nam rekli u Centru za ekologiju i održivi razvoj (CEKOR), rezultat neće biti lako dostižan, s obzirom na to dokle se stiglo sa projektima.
"Zeleniji" bilansi
Da su najveća očekivanja i pogledi usmereni ka potencijalu vetroelektrana, pokazuju i Energetski bilansi Republike Srbije. Prema bilansu za 2017, bilo je predviđeno da na mreži bude 45 megavata iz ovog izvora, dok planovi iz bilansa za 2018. govore da se na mreži očekuje - 270 megavata.
Energetski bilans predstavlja dokument kojim se utvrđuju godišnji iznosi energije i energenata potrebni za uredno i sigurno snabdevanje potrošača, tokom jedne godine. U kolikoj meri je planirana proizvodnja za 2017. ostvarena, zasada nije poznato, jer rezultati još nisu objavljeni, ali imajući u vidu činjenicu da lani nije bilo velikih kvarova i ispadanja iz sistema, očekivano je da su planovi i realizovani.

(Foto: ponsulak/shutterstock.com )
Kada je reč o bilansiranju energije iz obnovljivih izvora, ona obuhvata proizvodnju i potrošnju električne energije iz velikih i malih vodenih tokova, energije vetra i sunca, biogasa, kao i proizvodnju i potrošnju toplotne energije iz geotermalne energije i biomase (ogrevno drvo, pelet i briket).
U 2018. godini planirano je povećanje proizvodnje primarne energije iz vetra, sunca i biogasa, i manje korišćenje hidropotencijala u odnosu na 2017. godinu. Ukupna planirana proizvodnja primarne energije iz obnovljivih izvora energije u 2018. iznosi 1,924 Mtoe, što je za 3% veće od procenjene proizvodnje u 2017. godini, koja iznosi 1,872 Mtoe, navodi se u Energetskom bilansu za 2018.
Svi obnovljivi izvori, u ukupnoj planiranoj proizvodnji primarne energije u 2018. trebalo bi da učestvuju sa nešto više od 18%.
U ovoj strukturi najveće je učešće čvrste biomase - 57% svih OIE, zatim hidropotencijala - 39%, dok biogas, energija vetra, sunca i geotermalna energija učestvuju sa manje od - 4%. Evidentan je i porast poslednja četiri navedena izvora u odnosu na prethodnu godinu, kada je njihovo učešće u ukupnoj proizvodnji primarne energije (iz OIE) bilo svega oko 1%.
Učešće OIE biće povećavano novim najavljenim projektima, koji su predviđeni za period od 2017. do 2023. godine Programom ostvarivanja Strategije razvoja energetike Republike Srbije do 2025. godine (sa projekcijama do 2030. godine).
Taj dokument, osim pomenutih vetroparkova, predviđa i vetroelektrane Kostolac, Košava, Plandište i Krivača, kao i povećanje hidropotencijala.
Prvi radovi
Od pomenutih projekata, zasada je instalisana vetrenjača u Alibunaru. Reč je o prvoj, od planirane 21 vetroturbine, koje bi trebalo da budu postavljene do septembra ove godine.
Prema najavama ministra, do kraja 2018. na mreži će se naći i 105 megavata iz vetroparka Kovačica. Izraelska kompanija Enlight Renewable Energies gradi ovu energanu sa 38 turbina, koje isporučuje kompanija GE Renewable Energy.
Ta firma isporučuje i generatore za Čibuk, kod Kovina, koji je zasada najveći planirani vetropark u našoj zemlji.
Do kraja 2018. u rad bi trebalo da bude pušteno i 20 vetrenjača u okolini Vršca, gde kompanija MK Fintel Wind gradi energanu Košava. Druga faza gradnje Košave trebalo bi da počne 2019. i podrazumeva još 19 vetroturbina.
Naredne godine i EPS će početi gradnju elektrane na vetar na prostoru zatvorenih površinskih kopova i odlagališta ogranka TE-KO Kostolac, čija je očekivana godišnja proizvodnja oko 150 miliona kilovat-sati.

(Foto: jaroslava V/shutterstock.com)
Strategijom je planirana i gradnja vetroelektrana Plandište 1 i Krivača, ukupne instalisane snage 205 megavata.
Inače, ukupna vrednost investicija u izgradnju novih vetroelektrana Programom Strategije razvoja energetike procenjena je na oko 706 mil EUR.
Voda, sunce, biomasa...
Osim ulaganja u vetrenjače, taj dokument predviđa i revitalizaciju pojedinih hidrocentrala. Povećanje snage predviđeno je na po jednom agregatu HE Đerdap 1 i HE Zvornik, tokom 2018. i 2019, dok će u periodu od 2020. do 2023. biti proširena i snaga tri, kao i izgrađen jedan novi agregat u HE Potpeć.
Pored povećanja snage hidroagregata, proizvodnja električne energije u hidroelektranama će i dalje najviše zavisiti od hidrologije (dotoka vode).
Udeo vode u proizvodnji energije mogao bi da bude povećan i dugo najavljivanom gradnjom malih hidroelektrana, međutim, iako je nekoliko stotina ovakvih postrojenja najavljivano još od 2013, većina ih je i dalje na dugom štapu.
Do 2020. godine u Srbiji bi trebalo da bude izgrađeno i do 100 megavata postrojenja na biomasu, kao i do 30 megavata biogasnih postrojenja. Potencijali ova dva izvora nisu dovoljno iskorišćeni, a glavni izazovi koji se nalaze pred investitorima zainteresovanim za gradnju bioenergana su mnogobrojne neophodne dozvole, komplikovane procedure i neusklađenost pravnih akata između različitih nivoa vlasti, kao i pitanje priključenja na mrežu.
Kako bi podstakla proizvodnju električne energije iz bioenergije, država je napravila model fid-in tarifa, prema kojima proizvođači 12 godina imaju pravo na podsticajne otkupne cene. U junu 2016. godine novom uredbom o podsticajnim merama za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, fid-in tarife za biogas povećane su za 30%, pa je otkupna cena od 12 do 15 evrocenti po kilovat-času porasla na 15 do 18 evrocenti.

(Foto: Rudmer Zwerver/shutterstock.com)
Potencijalni investitori navode da je, zbog daljeg razvoja tržišta biogasa i biomase u Srbiji, potrebno dalje povećanje fid-in tarifa ili poboljšanje postojeće uredbe.
- Ova oblast će sve više biti u fokusu zbog evropskih integracija naše zemlje, a poljoprivrednici će ubrzo imati i obavezu da na propisan način zbrinu poljoprivredni otpad. S druge strane, ako ulože u tehnologiju, mogli bi od toga i dobro da zarade - smatra Dragan Zukić, član UO Udruženja Biogas Srbija.
Kada je o solarnim megavatima reč, i pored toga što Srbija ima značajan potencijal u proizvodnji - imajući u vidu između 1.500 i 2.200 sunčanih časova godišnje (što je znatno više nego u mnogim evropskim zemljama), on je i dalje minimalno iskorišćen. Predviđeno je da ovogodišnja proizvodnja dostigne 15 GWh, što je za 2 GWh više u odnosu na prethodnu godinu. Ako govorimo o velikim najavama u ovoj oblasti, zanimljivo je pomenuti izgradnju solarnog postrojenja, koje je najavljeno izradom prostornog plana posebne namene kostolačkog ugljenog basena.
Šta Evropa zahteva?
OIE su sve više u globalnom fokusu zbog zaštite životne sredine i borbe protiv klimatskih promena. Svest o njihovom značaju sve je raširenija, a čini se da i Srbija postaje deo te priče. Na to nas u ovom trenutku "teraju" i evropske prakse i prilagođavanje zakonodavstvu EU.
Srbija je na putu ka Evropskoj uniji otvorila 12 pregovaračkih poglavlja. Među njima nije ono koje se odnosi na energetiku.
Ipak, naša zemlja se kroz Energetsku zajednicu, čija je članica, približava zakonodavstvu EU u ovoj oblasti. Kao članica EZ, Srbija je u obavezi da se pridržava njenih ciljeva koji se, između ostalog, ostvaruju i kroz povećanje korišćenja obnovljivih izvora energije.
Takođe, kako bi postala članica EU, Srbija će morati i da se prilagodi politici 20-20-20, koja podrazumeva poboljšanje energetske efikasnosti za 20%, veću upotrebu obnovljivih izvora energije za 20%, kao i smanjenje emisije CO2 za najmanje 20% u odnosu na 1990, na nivou zajednice.
Pomenuti projekti učiniće još jedan korak ka ostvarivanju ovih ciljeva.

(Foto: Shutterstock)
Još jedan target koji moramo da dosegnemo je i da do 2020. godine u ukupnoj potrošnji energije 27% udela bude iz obnovljivih izvora. Tu cifru već sada dostižemo, a ona varira između 25% i 30%, u zavisnosti od hidrološkog stanja, objašnjavaju za naš portal u udruženju CEKOR. Kako su nam kazali, taj cilj je bio lako dostižan, jer je nisko postavljen.
Hoće li nam vetroturbine doneti pomenute megavate, biće poznato kada kalendar okrenemo na januar 2021. Nada da će oni zaista i stići, uporište ima u tome što je većina najavljenih projekata već započeta.
U subotu, 24. marta, simboličnim gašenjem svetla na jedan sat širom sveta obeležen je Sat za našu planetu. Srbija se 2009. uključila u ovu akciju koju organizuje Svetska organizacija za prirodu (WWF), a čiji je cilj ukazivanje na probleme klimatskih promena.
Na većem korišćenju obnovljivih izvora energije, planeta bi nam bila zahvalna svakog dana.
Katarina Stevanović
Kompletan sadržaj biltena Energetika: Potencijali obnovljive energije i energetske efikasnosti pročitajte OVDE.