Tematski bilten

Transport i logistika - Pokretač razvoja poslovanja

NavMenu

Kratka istorija logistike – Od antičkog doba do industrije 5.0

Podeli
(Foto: Museum of New Zealand Te Papa Tongarewa/Unsplash)
Logistika je igrala presudnu ulogu u razvoju čovečanstva, a njena istorija od antičkog doba do danas je zaista fascinantna. Od nastanka logistike, sa prvim naporima uloženim u transport robe i zaliha, pa do današnjih najsloženijih sistema upravljanja i distribucije, logistika je postala stub poslovnog sveta. Da vidimo kako.

Istorija logistike datira još od prvih ljudskih civilizacija, kada su ljudi prepoznali potrebu snabdevanja i premeštanja robe za preživljavanje, prenosi kompanija Mecalux.

Egipatska imperija (3300 p. n. e. do 332. p. n. e.) razvila je tehnike transporta i skladištenja kako bi održala stalnu zalihu hrane i osnovnih roba. Kasnije je Rimsko carstvo (27. p. n. e. do 476. n. e.) uspostavilo široku mrežu kopnenih i pomorskih puteva, poznatih kao rimski putevi, da bi olakšalo prevoz robe i trupa preko svoje ogromne teritorije. Rimljani su takođe bili pioniri u korišćenju konvojskih brodova za pomorski transport, uspostavljajući skladišta snabdevanja duž svojih ruta.

Za to vreme uspostavljeni su trgovački putevi koji povezuju Evropu i Aziju. Ovo je olakšalo razmenu znanja i dobara kao što su metali, tkanine, drago kamenje i začini između različitih regiona. Jedan od najpoznatijih trgovačkih puteva, Put svile, tokom vekova je postao glavna trgovačka veza između Istoka i Zapada.

Poreklo logistike

Koncept logistike, posebno u vojnom kontekstu, bio je poznat starim Grcima i Rimljanima kada je u pitanju premeštanje robe i zaliha. Ali tek je u 18. veku pruski general Karl fon Klauzevic uveo pojam onoga što danas zovemo logistika, a odnosi se na aktivnosti vezane za snabdevanje, transport i održavanje trupa.

Godine 1811, pisac Vilijam Miler je objavio Elemente nauke o ratu. U poglavlju "Logistika" otkrio je strategije koje su naši prethodnici koristili za transport i skladištenje oružja i hrane u vreme rata.

Druga široko prihvaćena teorija povezuje reč "logistika" sa švajcarskim generalom Antoanom-Anrijem Žominijem, koji ju je prvi upotrebio u njenom francuskom obliku (logistique) u svojoj vojnoj raspravi Rezime ratne veštine (1838).

Istorijski razvoj logistike

Logistika je značajno evoluirala tokom istorije, prilagođavajući se promenljivim društvenim potrebama i tehnološkom napretku.

Antika: poreklo logistike se može pratiti do Mesopotamije, Egipta, Kine i Rima. Ove drevne civilizacije su osmislile transportne i skladišne sisteme za snabdevanje vojske, gradova i trgovine. Koristili su kola, brodove i tovarne životinje, uspostavljajući strateške rute i skladišta.

Srednji vek: tokom ovog perioda, zanatlijska udruženja i trgovački putevi igrali su suštinsku ulogu u razmeni dobara. Metode skladištenja i distribucije su se oblikovale na pojedinačnim tržištima.

Industrijska revolucija: 18. vek je označio prekretnicu u logistici. Pronalazak mašina, železnice i parobroda transformisao je transportne sisteme, omogućavajući brži i efikasniji protok robe.

20. vek: logistika je postala formalnija oblast proučavanja i istraživanja. Masovna proizvodnja, globalizacija i usvajanje tehnologija kao što su telefon, radio i kasnije internet, transformisali su upravljanje logistikom. Uvedene su metode kao što su upravo na vreme i upravljanje lancem snabdevanja.

Digitalna era: Sa napretkom digitalne tehnologije i dolaskom informatičkog doba, logistika je pretrpela korenite promene. Razvijen je softver za upravljanje skladištem i transportom, bar kodovi, RFID tehnologija i sistemi za praćenje i praćenje u realnom vremenu.

Logistika 4.0: Savremena logistika, tj. Logistika 4.0, zasnovana je na digitalizaciji, veštačkoj inteligenciji (AI), Internetu stvari (IoT) i robotskoj automatizaciji procesa. Optimizacija ruta, upotreba autonomnih vozila i implementacija automatizovanih skladišta su primeri ove nove tehnološke ere.

Logistika 5.0: nakon pojave Industrije 5.0, termina koji je skovala Evropska komisija, logistička industrija nastoji da promoviše dodatne vrednosti od vitalnog značaja za njenu budućnost. To uključuje ljudsko blagostanje, održivost i otpornost. Takođe podstiče jačanje strategija otpornosti kako bi se sektor zaštitio od iznenadnih poremećaja u lancu snabdevanja, kao što su oni koji su rezultat pandemije koronavirusa.