Tematski bilten
Ekonomski ekologično - Zelena je nova crna
Snijeg nestaje, šta sad? - Srbija očekuje zimu koja (ne) dolazi
Ilustracija (Foto: Fred T. from Pixabay)
Od poljoprivrede koja trpi zbog suvih zemljišta, preko turističkih centara koji broje gubitke, pa sve do energetskog sektora i vodosnabdijevanja, posljedice su sve vidljivije. Možemo li se prilagoditi vremenu koje sve manje liči na ono koje pamtimo?
Ako analiziramo uticaj klimatskih promjena na zimski turizam, kontinuirani podaci o sniježnom pokrivaču na skijaškim centrima u Srbiji počeli su da se prikupljaju tek krajem 20. vijeka, paralelno s razvojem zimskog turizma. Nasuprot tome, u Alpima se mjerenja vrše još od 18. vijeka, s obzirom na njihov značaj za različite socio-ekonomske sektore, objašnjava za eKapiju Irida Lazić, istraživačica i saradnica u nastavi na Fizičkom fakultetu Univerziteta u Beogradu.
- Na globalnom nivou, podaci pokazuju da je u većini planinskih područja akumulirana količina sniježnih padavina opala znatno više nego u regionima sa nižom nadmorskom visinom, pri čemu je ovaj trend posebno izražen na južnim padinama planina. Međutim, ovo smanjenje akumuliranih sniježnih padavina nije toliko značajno kao povećanje temperature vazduha koji je najgori protivnik skijalištima u Srbiji i svijetu i koji topi snijeg u zimskim mjesecima. Primjera radi, od 1980. godine Alpi se zagrijavaju brzinom od 0,5 °C po deceniji. S obzirom na to da temperatura opada približno 0,5 °C na svakih 100 metara nadmorske visine, to znači da bismo se svakih deset godina morali "popeti" 100 metara više kako bismo ostali u istim klimatskim uslovima. Iako se možda čini da promjena temperature od 0,5 °C nije velika, u klimatologiji to predstavlja značajnu promjenu, jer sa sobom nosi potencijal za ekstremne klimatske pojave. Pomjeranjem ka višim temperaturama, ove promjene donose sve češće i toplije ekstremne uslove koje sve više primjećujemo - navodi ona.
Slično je, dodaje i sa planinama u Srbiji, gdje postoje procjene naučnika da će skijanje biti moguće samo na nadmorskim visinama iznad 1.500 metara u svijetu, uz kraće trajanje skijaške sezone u odnosu na sadašnjost.
- Zbog nižih nadmorskih visina, mnogi skijaški centri u Srbiji, uključujući Kopaonik, suočili bi se sa ozbiljnom ugroženošću u budućnosti. Na Kopaoniku, na primjer, najniža polazna tačka žičare nalazi se na 1.057 metara, a jedan manji dio staza je ispod 1.500 metara nadmorske visine. Prema mapama koje je izradila Evropska agencija za životnu sredinu (EEA), Raška oblast na 1.500 metara nadmorske visine krajem 21. vijeka mogla bi da doživi smanjenje sniježnih padavina za 35,75% (tj. za 90 mm) prema pesimističkom scenariju, koji uzima u obzir buduće emisije ugljen-dioksida. Ovo smanjenje se odnosi na sadašnju klimu, koja već trpi posljedice klimatskih promjena - navodi Lazić.
Ovi efekti, ističe postaju još nepovoljniji, na primjer, kada se posmatraju minimalne i maksimalne temperature, koje pokazuju značajan porast u planinskim oblastima.
- Za održavanje ski staza, od ključne je važnosti da minimalna dnevna temperatura bude ispod nule, iako to nije garancija za visok kvalitet staza. Često upravo minimalna temperatura bilježi značajan porast na planinama, čineći ih veoma osjetljivim na klimatske promjene. Na primjer, tokom zime 2023/2024. godine, naše planine su doživjele mjesec dana manje ledenih dana kada je minimalna temperatura bila ispod nule nego što je to uobičajeno. Zato smo u poslednjih desetak godina sve češće svjedoci toplijih zima, sa kraćim periodima hladnih i sniježnih talasa. Često se događa da padne značajna količina snijega na planinama, ali se brzo topi usljed visokih temperatura koje se vraćaju nakon kratkih, hladnijih prodora vazduha. Nažalost, u eri klimatskih promjena, temperatura vazduha upravlja snijegom, a statistički gledano, ona je sve viša - napominje naša sagovornica.
Treba li da zaboravimo na skijanje?
Lazić ističe da smanjenje sniježnih padavina i visoke temperature vazduha ozbiljno ugrožavaju turizam u skijaškim centrima, kako u svijetu, tako i u Srbiji. Iako sistemi za vještačko osnježavanje pomažu, oni često nisu dovoljni da održe kvalitet staza tokom cijele zimske sezone u nedostatku prirodnog snijega.
Ona citira naučnu studiju iz 2014. godine koja istražuje uticaj klimatskih promjena na skijaške centre u Tirolskim Alpima. Tada, iako su se visoke temperature i manjak snežnih padavina već primjećivali, uticaj klimatskih promjena nije bio smatran visokorizičnim, a predstavnici skijaških centara su čak izjavili: "Previše prirodnog snijega loše je za naš posao jer povećava troškove uređenja staza. Skijaši se žale na prirodni snijeg na stazama, oni žele glatke staze, koje možemo obezbijediti samo uz pomoć vještačkog snijega. Zvuči apsurdno, ali za nas je idealan scenario manje prirodnog snijega, niske temperature za proizvodnju snijega i puno sunca."
Ilustracija (Foto: Biserka Stojanovic/shutterstock.com)
Sistemi za vještačko osnježavanje, iako su se ranije smatrali sigurnim rješenjem za manjak prirodnog snijega, sada se suočavaju sa novim izazovima.
- Glavni problem je u vremenskim uslovima, jer topovi za snijeg ne mogu uvijek da obezbijede optimalne staze, s obzirom na to da njihov rad zavisi od temperature i vlažnosti vazduha. Temperatura vazduha od -2,5 °C i niža omogućava nesmetano vještačko osnežavanje, dok više temperature zahtijevaju povoljne uslove u pogledu vlažnosti vazduha - objašnjava Lazić.
S obzirom na to da se očekuje da će u budućnosti atmosfera postajati sve vlažnija, u prosjeku za 7% po svakom stepeni zagrijavanja, korišćenje sistema za vještačko osnježavanje biće sve više ograničeno, smatra ona, i dodaje da ovi sistemi takođe troše velike količine vode i energije, što stvara dodatne izazove, naročito u periodima suše koji postaju sve češći.
I Uroš Davidović, doktorand na Ekonomskom fakultetu u Beogradu ističe da iako su klimatske projekcije budućih padavinskih obrazaca neizvjesnije u poređenju sa projekcijama budućih temperaturnih ishoda, gotovo je sigurno da će u Srbiji u budućnosti doći do pogoršanja pogodnih uslova za zimski turizam i sportove.
- Na osnovu klimatskih projekcija znamo da će u budućnosti broj ledenih dana - dani u kojima temperatura nije prešla preko 0ºC - da se smanji u svim djelovima Srbije. Ovo će izvjesno imati negativan efekat na zimski turizam, prvenstveno zbog skraćenja vremenskog prozora u okviru kojeg je dostupan prirodan sniježni pokrivač. Primjenom sistema vještačkog osnježavanja moguće je stvoriti uslove za odvijanje zimskih sportskih aktivnosti, ali to neizostavno povećava troškove, a posljedično i cijenu usluge, dok sa druge strane može da smanji tražnju, jer skijaši i zimski rekreativci više vrednuju prirodan snijeg naspram vještačkog, zbog njegovih svojstava - kaže Davidović.
Oba faktora, ističe on, upućuju na to da bi u budućnosti skijaški centri poput Kopaonika i Stare planine mogli da postanu neisplativi kao takvi.
- Međutim, to ne mora nužno da ima negativan efekat na turizam kao cjelinu. Proširenje turističke ponude koje bi obuhvatilo dodatne planinske aktivnosti u situacijama bez sniježnog pokrivača, poput planinskog biciklizma, moglo bi da privuče goste sa drugačijim preferencijama i da omogući opstanak i dalji razvoj postojećih turističkih centara. U osnovi, prilagođavanje na klimatske promjene bilo kog sektora, pa i turističkog, zavisi u mnogome od domišljatosti i kreativnsti proizvođača i pružaoca usluga, ali i od evolucije ukusa i preferencija potrošača - pojašnjava.
Pitanje isplativosti upotrebe vještačkog snijega, kako precizira, prvenstveno zavisi od odnosa buduće ponude i tražnje za zimskim sportskim aktivnostima, ali i od buduće tehnologije, pa je teško dati vjerodostojne procjene na duži rok.
Sistem za vještačko osnježavanje (Foto: Pixabay.com/Hans)
- Prema trenutnoj tehnologiji, da bi vještački snijeg uopšte mogao da se proizvede, potrebno je da temperatura vazduha bude niža ili jednaka -3ºC temperature vlažnog termometra. Na primjeru Stare planine, dr Milica Radaković sa Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu je razmatrala nekoliko scenarija klimatskih promjena i utvrdila da na Staroj planini vjerovatno neće biti pogodnih uslova za razvijanje skijaškog turizma u daljoj budućnosti. Međutim, treba imati na umu da prilikom davanja tih procjena nisu razmatrane buduće tehnologije, niti buduće preferencije potrošača, što je razumljivo, jer je bilo kakva prognoza u tom smislu apsolutno neizvjesna i nepouzdana - navodi Davidović.
Opasnost od suša je realan problem
Snijeg je veoma značajan element hidrološkog ciklusa u planinskim oblastima svuda u svijetu, navodi Irida Lazić. Planinske oblasti, dodaje, nisu samo značajne za turizam, već hidroenergetika, poljoprivreda, šumarstvo, kao i snabdijevanje vodom okolnih oblasti zavise od vremenskih uslova na planinama.
- Na primjer, Alpi, kao najviši planinski sistem u Evropi, obezbjeđuju do 90% vode za ravničarske predjele, posebno tokom ljetnjih suša. Gradovi poput Milana zavise od alpskog oticanja, a Rajna, Rona i Po, koje izviru u Alpima, teku dalje u susjedne zemlje, dok voda iz ovih reka pokreće veliki broj hidroelektrana. Naučne studije takođe ukazuju na to da nedostatak zimskih i proljećnih padavina, uključujući snijeg, mogu pojačati toplotne talase i suše tokom ljeta. Naime, kada podzemni rezervoar vode u tlu presuši u ovim mjesecima, tokom ljeta proces evapotranspiracije, tj. isparavanje vode sa tla i vegetacije, se smanjuje i samim tim nema dodatnog efekta hlađenja vazduha putem evapotranspiracije, što dalje dovodi do inteziviranja ovih ekstremnih klimatskih pojava - objašnjava saradnica na Fizičkom fakultetu.
Sniježni pokrivač je izuzezno važna meteorološka pojava za održivu poljoprivredu, ističe i Uroš Davidović.
- Osim toga što predstavlja zaštitu od mraza ozimih kultura, sniježni pokrivač je bitan i u hidrološkom ciklusu određenog podneblja za održavanje vlage u tlu i za očuvanje nivoa podzemnih voda. Pored toga, sniježni pokrivač je važan i za kruženje hranljivih materija, jer se prilikom otapanja snijega pospješuje dotok materija do korijena biljaka. Izostanak sniježnog pokrivača tokom zime nameće pojačano navodnjavanje i đubrenje zemljišta u kasnijem periodu kako bi se postigla odgovarajuća vlaga i nutritivna vrijednost tla - navodi Davidović.
Smanjenje visine i trajanja sniježnog pokrivača koje je u Srbiji uočeno tokom neposredne prošlosti i koje će se nastaviti i u budućnosti usljed klimatskih promjena već je, smatra Davidović, uticalo na promjene u poljoprivrednoj praksi.
- Na žalost, sniježni pokrivač sam po sebi nije dovoljan da se postigne stabilnost u poljoprivrednoj proizvodnji. Suša iz 2011. godine bila je prekinuta visokim i relativno trajnim sniježnim pokrivačem na početku 2012. godine, ali to nije bilo dovoljno da se spriječi jedna od najekstremnijih suša u Srbiji koja je uslijedila u toj istoj 2012. godini. Sektor poljoprivrede je u Srbiji već duži period u procesu neprekidnog prilagođavanja na izmijenjene klimatske uslove, iz prostog razloga što je najizloženiji tim promjenama. Smanjenje visine i trajanja sniježnog pokrivača sigurno predstavlja faktor povećanja troškova proizvodnje hrane, ali da li će na kraju cijena poljoprivrednih proizvoda porasti zavisi od mnoštva faktora, uključujući klimatske uslove nakon zime, državne podsticaje, odabir kulutra, cijenu goriva, pa i cijenu hrane na svjetskom tržištu - ističe on.
Manje snijega - manje struje?
Na sličan način kako nedostatak sniježnih padavina utiče na smanjenje nivoa podzemnih voda neophodnih u poljoprivredi, tako utiče i na nivo površinskih hidroakumulacionih rezervi i snagu vodotokova, pojašnjava Davidović. Snijeg koji se postepeno topi puni vodotokove i jezera koji su sastavni dio sistema hidroelektrana i time omogućuje relativno stabilnu proizvodnju hidroelektrične energije. Međutim, izostanak sniježnog pokrivača ne mora biti štetan sam po sebi, jer može biti nadoknađen padavinama, pod uslovom da su relativno pravilno raspoređene. Ovo, dodaje, ne važi za one vodotokove koji se dominantno hrane topljenjem sniježnog pokrivača.
Ilustracija (Foto: Pixabay.com/Dfpost)
- Kada je u pitanju Srbija, u 16 hidroelektrana generiše se između 25 i 30% ukupno proizvedene električne energije, što predstavlja značajan udio. Bilo kakav ozbiljniji poremećaj u vodotokovima i akumulacionim jezerima može da uzrokuje otežano funkcionisanje energetskog sistema Srbije. Imajući u vidu energetski kolaps iz 2022. godine usljed nesavjesnog i neprofesionalnog upravljanja, može se reći da bi energetska stabilnost mogla da bude ugrožena u slučaju ekstremne suše poput one iz 2012. godine. Smanjenje sniježnih padavina vjerovatno nije dominanatan faktor rizika u srpskoj elektroprivredi, ali u kombinaciji sa produženom sušom i lošim politikama, može biti presudan tas na vagi - podvlači naš sagovornik.
Šta bi moglo da poskupi?
Prema riječima Uroša Davidovića, smanjenje snežnog pokrivača, kao izolovani faktor, vjerovatno neće imati direktan uticaj na cijenu roba i usluga u Srbiji, ali to nije slučaj kada se posmatra kroz prizmu zimskog turizma.
- Zimski turizam je možda najizloženiji sektor, u kom bi nedostatak snijega mogao da izazove pad ili rast cijena, u zavisnosti od širine turističke ponude. U slučaju ekskluzivnih ski centara, rast cijena bi bio vjerovatniji ishod zbog povećanih troškova proizvodnje vještačkog snega, ali i podizanja cijena smještaja u cilju nadoknade gubitaka usljed smanjenja broja turista. Sa druge strane, u slučaju postojanja bogatije turističke ponude, hotelijeri i vlasnici apartmana bi mogli da smanje cijene svojih usluga kako bi privukli dodatne turiste kojima zimski sportovi nisu dominantna potreba - navodi on.
Indirektni uticaji smanjenja sniježnog pokrivača postoje, kako dodaje, i u sektorima poljoprivrede, vodoprivrede i elektroprivrede, ali su oni značajni samo u kombinaciji sa drugim faktorima rizika.
Zime bez snijega su nova normalnost?
Statističke analize pokazuju da imamo značajno manje dana sa sniježnim pokrivačem, što je posebno izraženo u poslednjoj deceniji. Irida Lazić objašnjava da je "poslednjih 10-15 godina obilježeno rekordno visokim temperaturama u Srbiji i svijetu, uz učestale suše, kada je gotovo svaka druga godina bila sušna."
- Razlog su klimatske promjene, na šta su naučnici godinama unazad upozorovali. Ovaj trend zagrijavanja ne planira da promijeni svoj pravac, već nas u budućnosti očekuju još ekstremnije i toplije godine nego do sada. S tim u vezi, nemoguće je očekivati snijeg u mjeri u kojoj je bio prisutan u drugoj polovini 20. vijeka - napominje ona.
Osim toga, kako dodaje, toplotni talasi više nisu rezervisani samo za ljetnje mjesece, već su sve češći i zimi.
- Ti zimski i proljećni toplotni talasi nepovoljno utiču i na poljoprivredu zbog ranog početka vegetacije, pa biljke imaju veći rizik od mraza, kada se nerijetko desi hladan prodor vazduha koji je očekivan za to doba godine. Takođe, bitno je naglasiti da ne treba zanemariti pripremljenost na uslove sa snijegom, jer ćemo u budućnosti imati pored zagrijavanja i hladne periode sa snijegom kakvi su bili učestaliji i duži u prošloj klimi krajem 20. vijeka - kaže Lazić.
Šta možemo da uradimo?
Na globalnom nivou, Pariskim sporazumom iz 2015. godine, sve zemlje svijeta složile su se da je neophodno smanjiti emisije gasova sa efektom staklene bašte kako bi se globalno zagrijavanje ograničilo na ispod 1,5℃ u odnosu na preindustrijski period, podsjeća Irida Lazić. Međutim, ističe da trenutni trendovi ukazuju na to da će ovaj prag vrlo vjerovatno biti prekoračen. Ona podvlači i da je Srbija ratifikovala Pariski sporazum 2017. godine i time se obavezala na sprovođenje mjera u borbi protiv klimatskih promjena.
Krajem 2023. godine Vlada Srbije usvojila je i Program prilagođavanja na izmijenjene klimatske uslove za period 2023–2030, sa Akcionim planom za 2024–2026. Ove mjere su prema riječima naše sagovornice od posebnog značaja jer se Srbija i cio mediteranski region zagrijavaju brže od globalnog prosjeka.
- Iako preokret u trendovima zagrijavanja nije moguć, smanjenjem emisija ugljen-dioksida možemo ublažiti posledice klimatskih promjena. Gasovi sa efektom staklene bašte koji su emitovani u većoj mjeri u poslednjih 100 i više godina ostaju u atmosferi i ne mogu se izbaciti iz atmosfere, što znači da ne možemo jednostavno "ohladiti" planetu, niti vratiti nekadašnju klimu. Zbog toga globalne klimatske politike u velikoj mjeri oblikuju našu budućnost. Ako emisije ne budu smanjene, suočićemo se sa ozbiljnim posljedicama ne samo po prirodu i živi svijet, već i po ekonomiju. Nažalost, siromašnije zemlje su među prvima na udaru klimatskih promjena, jer često nemaju kapacitete za adekvatnu adaptaciju. Pariski sporazum se često pominje upravo iz ovog razloga, jer ako globalno zagrijavanje premaši 1,5–2℃, posljedice će biti ozbiljne i ekonomski izuzetno skupe - napominje Lazić.
Prije nego što se otpočne razmatranje potencijalnih politika prilagođavanja na smanjenje sniježnog pokrivača, smatra Uroš Davidović, neophodno je društvo dovesti na nivo u kojem takvo razmatranje ima smisla.
- U situaciji kada je sistemska korupcija postala bezobzirna, kada udio poljoprivrednog sektora u BDP dramatično pada, a čitave poljoprivredne podgrane poput stočarstava odumiru, kada se u termoelektranama pali blato, kada tokom ljeta veliki dio Srbije nema vodu za piće, iluzorno je teorijski naklapati o specifičnim aktivnostima usmjerenim ka prilagođavanju na smanjenjе sniježnog pokrivača. To bi bilo kao da čovjek detaljno planira namještaj u potkrovlju, a nije kupio ni plac na kom bi izgradio kuću. U ovom trenutku, za Srbiju su ključne sledeće mjere prilagođavanja: 1) borba protiv sistemske korupcije (prostor za adekvatno sprovođenje klimatskih politika je drastično sužen kada prioritet imaju populistički i potencijalno koruptivni projekti sa upitnom ekonomskom isplativošću poput EXPO-a), 2) donošenje strateškog plana o razvoju privrede (društvo mora da odluči da li želi strateški razvoj rudarstva ili poljoprivrede), 3) otpočinjanje zelene i cirkularne tranzicije sa prioritetima u oblasti tretiranja otpadnih voda, izgradnje kanalizacije i povećanja vodoprivrednih kapaciteta. Tek nakon toga može se pričati o suptilnim klimatskim politikama koje bi se odnosile na upravljanje rizikom od smanjenja sniježnih padavina - zaključuje Davidović.
Ivana Žikić
Pogledajte kompletan sadržaj tematskog biltena
"Ekonomski ekologično - Zelena je nova crna"
Povratak na bilten